Ono misto di baljezgan po svom

Moje želje u 2019.

2018. godina bila je godina puna uspona i padova,nekih predivnih,ali i manje lijepih trenutaka koje sam proživjela.Godina u kojoj sam naučila neka važne životne lekcije. Godina u kojoj sam puno putovala, smijala se,pjevala , maštala,pisala i isprobavala neke nove stvari i sticala neka nova iskustva.Hvala, 2018. godini ,jer mi je pružila da proživim neke zaista neponovljive trenutke i da shvatim da vrijeme teče brzinom munje,te ga treba što bolje iskoristiti.

Zapisala sam u svoju tekicu par novogodišnjih želja koje bih željela ispuniti u nadolazećoj 2019. godini,jer to je još jedna predivna prilika za živjeti život .Nadam se da će me ovaj post inspirirati u tome da nikada ne odustanem od svojih snova i da mu se stalno vraćam , križajući listu stvari sa ovog mog popisa neostvarenih želja .Jer, želim ih što više ostvariti i biti sretna i zadovoljna svojim postignućima.

PISATI,PISATI I PISATI… Imam hrpu nedovršenih i neispravljenih tekstova koje treba izvaditi iz najskrivenije ladice mog pisaćeg stola, ispraviti ih ,dodati koji zgodni epitet i poslati ih na neki natječaj. Imam hrpu ideja za neke nove priče i dramske tekstove ,tako da stvarno mislim da je 2019. godina savršen početak za neke nove i neispričane priče. Što se tiče poezije,nju sam počela pisati tek ove godine i shvatila sam da svoje osjećaje mogu bolje izraziti kroz nju,tako da se nadam da će poezija biti moj mali psiholog i slušatelj u tuzi i problemima.

ČITATI,ČITATI,ČITATI… Imam dojam da knjige,koje su moja velika ljubav, konstantno padaju u neki drugi plan i da ih se rijetko uhvatim zbog tolikog nedostatka slobodnog vremena.Najčešće se knjigama i čitanju posvetim na praznicima i ovi su pravo vrijeme za čitalački maraton.Tako da , ubrzo očekujte par preporuka .Trenutno sam završila knjigu J.Green-a pod nazivom ” U traganju za Alaskom” i definitivno mogu reći da mi je ona promijenila životna stajališta .Promijenila mi je život na neki osoban način i definitivno Green-a pripisujem herojima književnosti.Uz moju Rosie Kugli koja mi je knjiška mama.

PUTOVATI,PUTOVATI I PUTOVATI Putovanja su nešto što mi toliko uljepšava život i što ga na neki poseban način obogaćuje nekim novim iskustvima i ljudima.U novoj 2019. godini želim ih što više,jer prelazeći kilometre shvaćam koliko volim svoj mali Bjelovar .Shvaćam da treba i moram čuvati svoje,ali također žudim za upoznavanje novoga.Neka u 2019. godini bude što više putovanja na sam jug moje predivne Hrvatske,jer u kontaktu sa morem osjećam neku posebnu,ali i neraskidivu vezu,ali i neki poseban mir i spokoj.

SAMO PRIJATELJSTVO… Ne želim gubiti ljude.Ne želim tugu i bol u našim malim životima. Želim sreću i veselje.Još puno palačiniki, sladoleda, čipseva, čokoladi, kolača,sokova i hrane , uglavnom jer to smo mi.Ja i moje curke, što nije za pohvalu, jedemo i uživamo. To je taj naš neki poseban ritual,koji svakim svojim izlaskom iz naših toplih domova sve više i više njegujemo.Na kraju ove poviše turbulentne i uzbudljive godine dogodilo se svašta na polju mojeg prijateljskog života i iskreno još neke rane nisu zarasle i neka mjesta još uvijek bole ,ali nadam se da će 2019. godina unijeti neki mir u našu prijateljsku luku,kao što to more radi za moju dušu.

SPLIT Moja pomalo čudnjikava priča o Splitu i Dalmaciji još uvijek nije ispričana ,ali obečajem da će jednog dana u 2019. godini biti.Želim barem stotinjak posjeta tom predivnom gradu koji se uvukao u moje srce i neda mi mira,jer baš mu je lijepo mučiti mene.Nekoga tko je 480 kilometara udaljen od njega.Volim Split zbog nekih neotkrivenih ,ali jednostavno dragih razloga i nadam se da ta ljubav nikada neće doživjeti tužan prekid. Ana,Iva ,Leni i ja dolazimo ti ,Splite! Čekaj nas sa burom umotanom u tvoju jezgru i razigranim valovima,jer neopisivi je osjećaj gledati u to modro polje dok tjera kupaće od sebe . Svim Dalmatincima šaljem velike kontinentalne puse!

SVAŠTARA ZVANA BLOG… Ovom mom malom neredu želim da dugo živi u 2019. godini, da mu posvetim vrijeme i trud ,jer definitivno postao mi je debeli prioritet i jako puno sam se namučila da ga dovedem i u ovakvo stanje ,a obećajem da će moj blog u 2019. godini pokušati zablistati.Nadam se da će se ova moja želja ostvariti. Megi,samo hrabro i ne odustaj od snova!Moram sama sebe malo motivirati,nadam se da razumijete.Blog je bila jedna jako velika želja i iskreno jako,jako sam ponosna ,jer sam uspjela otvoriti ga i pisati po njemu koliko toliko (ne baš previše često) ,ali obećajem da ću mu se posvetiti koliko će biti u mojoj mogućnosti.

MAMA… Pokušavam koliko god mogu , pisati o svojoj mami i pokazivati joj koliko mi znači i koliko sam sretna što izrastam u osobu sa kojom će se moja mama nadam se ponositi.Moja mama je moj definitivno najveći uzor ,definitivno osoba koja zaslužuje jednu posebnu priču sa kojom ću se i ja moći nekako diviti.Imam veliku potrebu već duže vrijeme napisati tekst, koji ću prvenstveno moći posvetit majci,jer mislim da će to biti samo mala posveta i dar za sve ono što je ona učinila da me izgradi kao osobu.Jer, izgraditi osobu i biti sretan zbog ishoda je nešto najvažnije na svijetu i najveći zadatka koji Bog stavlja pred roditelje.

GIMNAZIJA LIFE Sljedeće jeseni krećem u srednju školu i moj najvjerojatniji izbor bit će gimnazija. Nadama se da će se uklopiti u društvo i da će taj neki stres oko novih ljudi proći sa prolaskom vremena. Inače sam podosta šutljiva osoba i teško sklapam prijateljstva tako da je moj “girl skvad” moje malo blago koje lijeći sve moje probleme i nedoumice. Bojim se i novih profesora,tog prvog dojma koji ću ostavit na njih i mogu vam reći da će to biti jedno od podosta stresnih razdoblja u mom životu,ali iskreno želim promjenu.Promjena za sobom nosi i neke posljedice,koje nadam se ,dobro ću svladati.Dug je to vremenski period i mislim da još nije pravo vrijeme za stresiranje.

RAD NA SEBI KAO OSOBI… U 2019. godini voljela bih što više mogu izgraditi sebe kako osobu i raditi na sebi.Raditi na nekim svojim nedostatcima i na stvarima kao što su samopouzdanje i vjera u sebe i u ono što radim.To bi za mene bio neki najveći napredak i pobjeda nad nečim što me duži vremenski period mući.Voljela bih,definitivno, raditi na prioritetima i ne zamarati se stvarima koje mi nikada neće trebati i koje mi nisu toliko bitne u životu.Isto je i sa ljudima.

ODLUKE… Želim biti odlučnija,više voljeti sebe,prihvatit svoje vrline i mane, raditi na odnosima sa prijateljicama,jer zbog nekih razloga podosta su srušeni, ostvariti neka nova prijateljstva i pokušati se što više smijati ,jer smijeh lijeći sve.Biti jaka, ne histerizirati,samo ako to nije nužno potrebno, zahvaljivati Bogu na svemu što mi je dao u životu, ponekad skratiti jezik,jer stvarno ne trebaju svi znati da se meni baš sada “piša”,pokušati što tiše pričati,jer svi kažu : “Megi,kaj se dereš?”

Nadam se da će 2019. godina biti posebna godina kojom će se oriti smijeh i veselje,a tuge u što manjoj mjeri .Nadam se da će u istoj svijet postati bolje mjesto za život i da će ratovi pasti u zaborav.2019. godini želim puno sreće i nadam se da će nam ista donesti ogromnu promjenu u životima.Promjenu na bolje!Promjenu koja će zaista promijeniti sve ljude oko sebe. Neka nam nova godina bude ispunjena prvenstveno zdravljem i srećom,a onda svakom što zaželi i naravno svakome po zasluzi. Volim vass!

Oglasi
Ono misto di baljezgan po svom

Jednoj predivnoj osobi…Volim te!

Zadnjih dana skupljam snagu da napišem ovaj tekst,skupljala sve svoje misli kako bi ih sabrala u par rečenica koje želim napisati.Ne znam hoće li ovaj tekst imati poantu za nekoga od vas,ali za mene će imati neprocjenjivo značenje.Ne znam kako bih krenula ovaj tekst ,jer iskreno ne znam što želim njime postići.Bojim se da će on biti jadanje nekolicini ljudi koja uđe na ovaj blog i možda ni ne pročita dvije rečenice mog posta.

Zadnji post koji sam objavila na ovaj blog bio je vezan za prijateljstvo i iskreno taj tekst mi je postavio neka pitanja na koje ni dan danas ne znam odgovore.Znam da u većini tekstova pišem neke pozitivne misli,  pokušavam motivirati ljude ,a samim time pokušavam motivirati i samu  sebe i želim skrenuti pozornost na to da mi ljudi konstatno radimo greške koje će nas koštati glave i koje će kada prođe vrijeme užasno boljeti.U ovakvim situacijama jednostavno vrijeme će poput doktora zalijećiti rane nekim ljudima,a neke davno zaboravljene  rane  boljet će neprocjenjivo. To su vam zapravo znakovi koji iziđu na površinu ,iako mi to ne želimo.Mi ne želimo dirati u ono bolno polje ,jer naravno to u nama budi tugu.Budi osjećaj koji nitko od nas ne voli.Svakim svojim tekstom voljela bih mijenjati svijet,voljela bih da ljudi zajedno sa mnom otkrivaju neke tako bitne stvari u životu, da se ne boje smijati, da se ne boje živjeti živote kako žele ,da me nauče stvarima koje ne znam i da napokon otkrijemo pravi smisao života.Da naučimo ,prije svega, razmisliti o posljedicama,o prolaznosti života, o svemu onome što nas okružuje.voljela bi najviše od svega da svojim postupcima ne gubim ljude koje beskrajno volim.Prekasno shvatim, kao što rekoh u jednom od svojih postova, da prolaznost teče brže nego što možemo zamisliti. Znam da želim mijenjati tuđe živote,znam da želim da svi oko mene budu sretni, znam da ne može sve biti onako savršeno kako želim,jer savršenstvo ne postoji i znam da mnogi ljudi ne mogu shvatiti zašto biram samo pet ljudi za druženje.U posljednje vrijeme osjećam neopisivu tugu,jer izgubila sam dio sebe ,ostavila ga tamo negdje u njoj i znam da kada nisam cijela, znam da kada nisam sa njom,ja nisam sretna ,jer ja jednostavno više nisam ona ja. Teško je i pokušati bez osobe koja ti je bila oslonac u životu , teško je bez osobe koja se radovala svim tvojim uspjesima kao i ti njenim,teško je bez osobe koja je znala sve tvoje tajne,sve tvoje nedostatke ,svaki tvoj korak koji ćeš učiniti.Teško je bez osobe koja je prihvatila tebe,bez imalo skrivanja,jer joj se sviđa baš ono što je vidjela u tebi.

Zbog toga što te želim za sebe,zbog toga što vidim nepravdu u nečijim očima,zbog toga što mi je ukraden dio tebe i zbog toga što poslije proživljenoga možda više nikada nećemo biti iste, debelo žalim.Žalim za svakim proživljenim trenutkom koji je prošao,a kućom se orio smijeh,trenutkom kada smo šaptajući jedna drugoj na uhu spremale nekakve spačke svim mojim Tonijima,Lucijanima,Markovima i tko zna još kome. Žalim za svaki bačeni kamenčić na prozor,za svake palačinke ,”hotdogove” ,sladolede, čipseve, kolače, bombone i čokolade,one tople ili u krutom stanju.Žalim za svaki telefonski razgovor u kojem smo satima smišljale što napisati dotičnim inicijalima koji su rastopili moje kao led hladno srce : T.B. i godpodinu dotičnom sa lunaparkom i hrpom sranja u glavi L.G.. Mama,ako ćeš ovo ikada čitati,znaj da sam jako dobra curica. Hvala ti ,ti dotična ne predstavljena osobo na svemu što si učinila za mene i na svemu onome što si unijela u moj život ,jer moram ti priznati,na moje lude i vrlo inteligentne ideje nisu svi pristajali.

654d8e485a1489bcff9199118eca41db

I ,tako kada mi je najgore i kada mi glavom prolaze crne misli, i kada mi u slušalicama svira neka tugaljiva pjesma i kada mi se u očima skupljaju suze,a ja se jedva suzdržavam da ne zaplaćem ja pišem i to je najbolji lijek. I pričam sa mamom,ali ne brinite dečke ipak ostavljam za naš “trač parti”.Pišem ,pa što? Treba netko saslušati sve moje probleme i ljubavne serenade.Pišem,ali nikada ne pišem onako kako stvarno jest ,već uspijem izvući nešto poučna iz svega što sam proživjela i napisati opasku vama koji bi to mogli proživjeti.Ili ,drugačije rečeno volim biti mama i psiholog svima oko sebe i pametovati. Šalim se,ali možda to baš tako i jest. Što ja znam? Svi moji tekstovi u kojima ja pametno i mudru zborim u sebi sadrže gomilu suza, gomilu tuge i gomilu razmišljanje,jer morate znati svi mi učimo na svojim greškama.Moramo prvo proživjeti da bi mogli pričati i ohrabrivati druge ljude.

Volim te , Iva i nadam se da to nikada nećeš zaboraviti!Moja mala mamica ,moj mali glasnogovornik u svemu ča san proživila! Split čeka na nas!

Ovim tekstom,pao je sa srca jedan ogroman kamen!

P.S. Sretan i blagoslovljen Božić!Nadam se da se lijepo provodite i nemojte zaboraviti da je temelj Božića obitelj i zajedništvo!

U pozadini ,naravno ,svira malo Dalmacije!Oli.

 

Ono misto di baljezgan po svom

Za nju…O njoj koja mi je promijenila život

Ana je osoba koja mi je vratila vjeru u prijateljstvo,ona je osoba koja je bila svijetlo na kraju mog malog mračnog tunela. Ana je osoba koja se svim snagama držala za mene i nije željela nikoga drugog osim mene.Mene, koja sam ponekad tvrdoglava , bezobrazna, sa lošim danima,lošim mislila i nekim svojim mušicama u glavi. Nije htjela stotinu drugih cura koje je imala pored sebe.Ona je izabrala mene.Hvala joj na tome ,jer zaista čini me boljom osobom.Ona je moja bolja polovica koja mi daje snagu za sve što poželim. Ana! Osoba koja zaslužuje stotine posvečenih tekstova ,priča,citata…Osoba koja zaslužuje moje divljenje.

Nemojte prijatelje shvaćati olako. Život prebrzo prolazi,prebrzo ti naši naši mali sretni trenutci u kojima imamo cijelu vječnost prolaze. Prebrzo će život proći ,a mi ćemo ga potrošiti na svađe,ljutnju, inat koji ima dužinu mog jezika i na kraju ostat će jedno veliko ništa. Jedna velika ništica .Nešto što su trebale biti najbolje godine naših života,proći će ,a mi nećemo shvatiti što znači prijateljstvo. Što znači kada imaš nekog pored sebe koji će biti tu usprkos težini svih tvojih probleme i koji će stati uz tebe zbog onoga što ti jesi,a ne zbog toga što tvoji mama i tata posjeduju debele bankovne račune i novi automobil. Iskoristite prilike života,radujte se svakom novom prijatelju u životu,povucite crtu i tražite u njemu nešto pozitivno i dobro,jer svi mi znamo i predobro nabrajati mane.Ostavimo te mane sa strane i fokusirajmo se na one dobre stvari koje svi mi skrivamo duboko u sebi. Promijenimo sebe,gledajmo život sa one neke pozitivne strane koje nam nitko ne nudi,jer očito je to crnilo i mržnja zavladalo svijetom i uskoro će sreća biti negdje sakrivena duboko u ladici. Nemojte dopustiti da crnilo zavlada vašim životom i da neće postojati ni jedna stvar koja će unositi sreću i mir u vaše duše .

a42b464a1ad8835c2fdc8bf33bb6d2ac

Prijateljstvo je poslije obitelji nešto najvažnije što posjedujem i zato sam jednostavno odlučila pisati o njemu.Nešto što mi toliko znači da bih za njega žrtvovala sve stvari koje danas u svijetu postaju toliko važne,a u sebi sadrže onu ogromnu materijalnosti. Koliko ste puta iskreno razmišljali o svom prijatelju?Koliko ste mu puta zahvalili za ono što čini za vas? Koliko ste mu puta pokazali da vam je stalo do njega?Koliko ste samo puta shvatili da ,iako ste rekli da je to samo jedna osoba u vašem životu ,ne možete bez nje i da je ona nesvjesno postala dio vašeg života i dio svega što posjedujete, jer vjerujte, prijatelji su najvrednija imovina u našim životima. Činom koji se zove prijateljstvo pokazujte da vam je stalo do te osobe i da za vas nije bilo tko,jer za takve ljude dovoljna je ona skupina poznanika.Prijateljstvo je čin kojim pokazujemo i odvajamo određene ljude od gomile koja nas okružuje. Prijateljstvo je najljepši čin pun bliskosti,neizmjerne ljubavi i pune šake poštovanja.Prijateljstvo je zasigurno  nešto najljepše što nam se dogodilo.Prijateljstvo je zapravo netko tko nam se dogodio.Onako slučajno i neprimjetno ušao je tamo,tamo gdje su sakriveni samo najbolji. Ušao je u onaj jedan organ života.

Sve što sam htjela reći ovim tekstom je da budete zahvalni na pravim prijateljima,jer zbilja ih je jako malo.Budite zapravo zahvalni na svemu što imate u životu! Svaki dan je jedan nova prilika i iskoristite je.Iskoristite ono što vam je ponuđeno,živite živote i ne zaboravite se smijati .Ne zaboravite da će život proći,prolaznost je vrlo brza i vrijedno je iskoristiti svaku priliku koju dobijemo .Vrijedno je voljeti! Zapamtimo da ljubav lijeći svaku ranu.Čak i onu koja oduzima živote,jer iza toga dolazi Krist.

a85e3a514dd1dbf461c2c1488105da30

Ana je osoba koja mi je pokazala da zna i želi me voljeti! Želi biti sa mnom u svemu što je bilo,što je i u svemu što će biti. Ana je osoba koja će zauvijek živjeti u meni.Ona je osoba koja će zauvijek živjeti u nama,jer mi smo jedno.Hvala joj na svemu što je učinila za mene,jer trebalo je to sve preživjeti.Nisam ni ja baš jednostavna osoba. Ana,ako ćeš ikada ovo čitati,znaj da te beskrajno volim!Neka ovaj tekst i meni i vama bude podsjetnik  da cijenimo osobe koje nas okružuju,jer skupa su oni imovina. Ali,vrlo brzo netko pokraj vas može postati milijunaš,pa ih otkupiti. Siromah,to ostajemo .Pazite kako gospodarite svojom imovinom.Da nikada ne bi morali iskusiti to siromaštvo.

 

“The best kind of friendships are fierce lady friendships where you  aggressively believe  in each other,and think the other deserves the world.”

 

 

Ono misto di pišen o sebi

Moja malenkost…Onako u tančine

Mislim da je došlo vrijeme da napišem svoj prvi post u kojem ću vam otvoriti dušu i razvezati svoj jezik te reći nešto o sebi. Kao što već znate i kao što sam već napisala u jednom postu moje ime je Magdalena ,a po njemu ovaj blog nosi ime.Volim svoje ime i za mene je nekako posebno ,jer iskreno u mom kraju nije svaka druga ili treća osoba sa ovim imenom.Godine i prezime ostavit ću za neki drugi put kada ću jednostavno biti slobodnija i željeti da se zadire u moju privatnost jer mislim da je već davanje samog prezimena ,davanje sebe u prevelikoj količini .Tako da ništa od toga,barem za neko vrijeme.Hrvatski jezik,pisanje,književnost, daske koje život znače, psihologija,novinarstvo i  fotografija su ja u jako velikoj mjeri. Sve je počelo od jedne Sanje Polak,jednog njezinog dnevnika i jedne Pauline,a sve ostalo je povijest.Od te knjige krenula je moja vrtoglava ljubav prema pisanoj riječi i književnosti,a nešto kasnije ispostavilo se da hrvatski i ja jednostavno moramo zajedno,jer razdvojeni jednostavno ne možemo. Što se tiče mog materinog jezika ,najviše sam vezana za njegovu povijest i nekako u njoj nalazim motivaciju za nastavak proučavanja njega samoga.Mogu reći da sam Ljudevitu Gaju i Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom najzahvalnija za ono što danas imam.Ovo će nekome zaista zvučati glupo,ali meni nije jer planiram cijeli svoj život posvetit proučavjući hrvatski jezik i njegovu književnost.Da se dotaknemo mog knjiškog opusa i bijega od stvarnog života na stranice knjiga.Spisateljica koja dobiva sav moj “Feed back” i jedno veliko divljenje i poštovanje je Rosie Kugli.Volim dobre i zapletene krimiće ,ali socijalna tematika i stvarni životi ljudi nad kojima se mogu sažaliti i iz njihovih priča izvući snažnu poruku su nešto što se najčešće može nači u mojim rukama. Socijalni romani i njihove priče rodile su veliku ljubav prema psihologiji.Nadam se da ću svojim budućim zanimanjem mijenjati živote .Na bolje!Ponekad se u mojim rukama može naći neki ljubić ,za razonodu , kao “chick lit”.

Krenuvši u više razrede osnovne škole,krenula je i ljubav prema novinarstvu .Ljubav prema nečemu što mi nudi potpunu slobodu za izricanje vlastitog stava te davanje opaski.Zbog slobode i velike količine mene u svemu što radim i pišem ,baš zato volim novinarstvo. Novinarstvo je nešto što me toliko opušta,što toliko volim ,što može mijenjati svijet i što u velikoj mjeri nosi moj hrvatski ,bez kojeg kao što rekoh,jednostavno ne mogu. Novinarsvo,posebice ono istraživačko, me zaista iz dana u dan fascinira. A što je sa fotografijom? Fotografija je jako bitna u novinarstvu ,pa zašto ne da se i njoj ne posvetim?Volim je.Volim je jer je tako jednostavna i u njoj jednostavno nema pogrešaka .Ona je užitak.

Prvi put kada sam stala na daske koje život znače,na nešto što mi je danas, 5 godina poslije toliko promijenilo život,osjetila sam moć,osjetila sam što sve mogu samo ako se otvorim pred publikom i dovoljno sanjam,dovoljno se igram i budem dijete.Kazalište mi je promijenilo život.Otvorilo mi neke nove putove i pokazalo da je život jedna igra koja se lako može preslikati na moje drage daskice. Te daske su mi pokazale da su  prijateljstvo i zajedništvo nešto najvažnije što mogu posjedovati u životu.Naučile su me moje daskice dijeliti,voljeti, grliti,svađati,vrištati ,plakati i govoriti mojom čakavicom. Naučile su me one puno više od onoga što pokazujem ,jer prave se vrijednosti skrivaju negdje duboko u srcu.

Hmmm,moja čakavica? Moja ljubav prema Dalmaciji ,iako Dalmatinka nisam.Moja ljubav prema moru,prema Splitu ,prema lavandi,prema buri,moja ljubav prema manistri…To je nešto posebno .Ne bi ni o tome nešto previše …Posebna je to priča,neka ostane samo moja .

Kada već pričam o sebi ,spomenut ću i nju.Najvažniju osobu u mom životu.Mama.Vječiti uzor, vječiti motivator i vječita ljubav.Žena je to,čovjek prije svega.Moja mala matera koja je žrtvovala svoj život ,koja me naučila svemu što danas znam i što ću znati..Žena je to koja će cijeli moj život biti u mom srcu,baš zbog toga što znam da ni jedna druga osoba nije zaslužila to posebno mjesto.Mama,ako ćeš ovo ikada pročitati ,znaj da te volim.Svaki put kad pomislim na te, zastane mi dah i kroz glavu prođe  misao: “Što kada je više ne bude?”Smirim se mišlju: “Anđeli žive vječno!Ona je dio njih!Hvala , ti mama ,jer bez tebe ništa ne bi bilo isto!Bez tebe ni moja mala vječnost ne bi postojala.

Ponekad tvrdoglava,svojeglava,osoba koja lako napravi požar,ali ta vatra jako brzo ugasne,sa svim  svojim manama i vrlinama , sa velikom količinom smijeha, deranja , mora , obavezne čakavštine i Petra Graše, jer “Moje zlato” je život. Sa 173,5 cm visine, onim majčinskim instinktom duboko u sebi i jednom posebnom “Ča se morem zove” i mojimm prijamaa u  životu, ja sam sama po sebi jako,jako sretna osoba. Mislim da je to najvažnije . 

To je to što sam vam htjela napisati o sebi ,mislim da sam ovim tekstom barem pokušala pokazati moju osobnost koja nije nimalo jednostavna,ali to ćemo ostaviti za neki drugi post.

Slike su sa pinteresta!Volim vass!

Motiviran, motiviraniji, najmotiviraniji!

“One rečenice koje me tjeraju da nikada ne odustanem od svojih snova!”

Heej za sve i dobrodošli na moj blog , u moj novi post!Dobrodošli u moj mali svijet,Magdalenin ,jer moje ime je Magdalena. Megi,Magda,Megica, Mara, Mego ili jednostavno neki novi nadimak.Zovite me kako god vi želite.

Za danas sam odlučila narisati jedna motivacijski post.Kako je početak studenog za mene počeo poprilično naporno i sa hrpom testovaglavam  i neprospavane noći i rana buđenja ujutro,ali sve to prođe ,jer na kraju ispunim sve svoje ciljeve i zadatke i budem sretna!Nekako posebno ponosna na sve što sam uspjela upornošću i ne osvrćući se na riječi da nikada neću uspjeti i na neka posprdna gledanja ljudi koji se smiju svakom mojem pokušaju misleći da će me srušiti.Svaki put navučem taj svoj osmijeh i pokažem im da uopće nisu upravu.Jer,sve se ostvariti kada to dovoljno želiš!

A sad na moju dozu motivacije!

8a4c3145518b4bd13a88d337b840c874                             Ja volim te full jednostavne rečenice koje u sebi nose tu neku moć,bez pretjerivanja i hrpu besmislenih i “pametnih” savjeta da ne zaboraviš svoju pravu vrijednost i ono što jesi.

_20180725_163113                                                                                       Ovo je zaista jedan od mojih dražih citata jer podsjeća ljude na one prave vrijednosti u životu i daje im do znanja da ljudi koji su ljubomorni samo žele biti poput vas i da ste im vi na neki način uzori.I zato mislim da čitajući ovaj citat trebamo shvatiti da i dalje trebamo raditi dobro i uspješno da pokažemo i drugima oko sebe i potaknemo ih da budu ustrajni u onome što žele i zaista nikada ne odustaju,ako su spremni na odricanje.

5c85a13eb0da89afaa73bb4eea921cf6                              Ovaj citat je neka moja najveća motivacija ,jer treba početi ,a svi mi znamo da su početci najteži.Treba krenuti od nule,jer svi su krenuli od nule.Treba pokušavati,truditi se ,raditi na sebi ,svojim snovima.Treba jednostavno sve svoje snove pretvoriti u realnost,u stvarnost.Treba raditi .Treba upornosti i ustrajnosti. Treba nas bez odustajanja.

b0f456298335e6974793a020b2105345                              Ovom citatu se vraćam kada jednostavno izgubim sebe.Treba mi nešto da me digne ,da me ostvari u potpunosti,da me podsjeti na ono što ja zaista jesam.Svi mi zaboravimo , u nekim životnim situacijama,koliko vrijedimo.Zato se ovom citatu uvijek vraćam.

00b6ccb74d869ad7b306f721adcdadd7                             Iz svakog lošeg događaju naučimo nešto,samo što u tom trenutku kada proživljavamo “bad day” jednostavno ne vidimo pouku.Ali ,kako vrijeme liječi sve rane,tako i pouke dolaze.

a85e3a514dd1dbf461c2c1488105da30                                             Moje cure i ja!Jedan citat za nas!Citat za moje curkice koje mi pomažu u svemu što radim i u svemu što ću raditi.Moji anđeli koji su dolepršali u moj život i nadam se da više nikada neće otići.Koliko je važnost prijateljstva bitna…..Ovaj citat sve govori!Moje cure i ja,neka naša priča,neka naša posebna bajka.Hvala vam na svemuu!

0dbcc90eaba096ce4dbc46b75fee6a9a                            Zahvalnost!Nešto što nama svima nedostaje,nešto što svi zaboravljamo ,jer je duboko, zakopano u zemlju ,a mi tu lopatu za otkopavanje ne koristimo često .Naslušavši se svakakvih tužnih priča koje su nažalost stvarne i zastrašujuće,priče koje nisu uljepšane, sa hrpom duginih boja koje prikazuju sretne trenutke obitelji…To su priče koje su me potaknule na razmišljanje, koje su me potaknule na vječni osmijeh na licu,jer tako je lako izgubiti sve što je srcu drago.Najčešće ono što nema veze sa materijalizmom.

5390d3f893f8defcdea1d9e6d370afcc      Vjera je pola puta do uspjeha.Vjera je pola puta do ostvarenja naših snova.Vjera je nešto što nam može promijeniti život.Nešto što je dio tebe,kola u tebi i čeka…Čeka da vjeruješ u sebe,u ono što jesi i tek si onda spreman za ono veliko što život nosi.Tek onda kada pobijediš sebe!

Ne znam koliko su ovakvi tekstovi prihvaćeni ,jer znam da ljudi ne vole kada se dijeli motivacija i kada besmisleno lupaš u prazno govoreći vjeruj u sebe i sve će biti dobro.Ako zaista želiš promjenu,ako zaista želiš sreću i ako zaista želiš iskoristit život i živjeti ga punim plućima mislim da nijedan citat i motivacija nisu besmisleni.

Planiram svaki mjesec izbacivati postove sa nekim novim citatima koji su me inspirirali ,jer živim na njima i vraćam im se kada trebam motivaciju!Bit će to neki mjesečni citati koji su mi se najviše svidjeli!To je to za ovaj post i nadam se da vam se svidio! Heejs za svee!

Ćakula o knjigama

Stvarnost u kojem dijete ima dijete-Dvije crte plavo je knjiga koja daje važne životne odgovore

Heej za sve koji su zalutali na moj blog! Za danas sam vam pripremila jedan poduži post,moju prvu recenziju na moju najdražu hrvatsku spisateljicu i njenu novu knjigu.

Rosie Kugli je spisateljica koja je svojim stilom pisanja,načinom na koji se obraća mladima i odabirom tema o kojima će pisati jednostavno moj veliki idol.Ne volim ljude stavljati u riječi idole ,ali Rosie je posebna te mislim da zaslužuje biti mojim idolom.Mislim da sam zaista izabrala dobrog uzora i ženu koja će me svojim tekstovima i stavovima voditi kroz život. Rosina nova knjiga zove se “Dvije crte plavo” i daje važne odgovore.Odgovore o mladenaštvu ,ljubavima i odgovornom spolnom ponašanju.Ovakve teme se ne otvaraju često,sa nama mladima ne priča se puno o njima i jednostavno guraju se u onu ladicu koja se otvara samo kada smo primorani ,kako bi se u narodu reklo: “Kada nam voda dođe do grla!” Rosie piše knjige u kojima se najčešće obraća mladima pokazujući kako njihovi životi lako mogu od onih mirnih i staloženih završiti na rubu …Rubu očaja,patnje, tuge , nemoći .

Ovo je knjiga koja postavlja mnoga pitanja,daje odgovore i tjera na razmišljanje o prolaznosti života, o onome što ,iako ne želimo dolazi u naš život jer smo mladi,nezreli i željni životnih iskustava koje često završe sa onim nesretnim krajem. U ovoj knjizi Rosie piše o maloljetničkoj trudnoći , o svim problemima i pitanjima sa kojima se susreću mlade djevojke na putu u kojem moraju odlučivati o sudbini same sebe ,ali i svog djeteta.Volim ovakve knjige u kojima mogu pronaći smisao ,koje mi jednostavno mogu biti uzori , biti roditelji na taj neki poseban,epski način.Glavna protagonistica je mlada djevojka Vita koja dolazi iz veoma imućne obitelji i na tulumu,proslavi svog 18. rođendana upoznaje mladića Ognjena koji zbog svoje obiteljske priče koja nema tako lagodnu radnju kao Vitina mora raditi u noćnom klubu kao DJ. Radeći u noćnom klubu, Ognjen se upušta u preprodavanje droge ,a kako on sam kaže najbolje prolazi marihuana. Spletom okolnosti Vita i on završe zajedno. Mislim da je veoma jasno kako dolazi do dvije crte plavo na testu za trudnoću .Ognjen je momak koji sam kazuje kako nikada ne konzumira drogu i kako nije toliko pao ,ali od količine alkohola koju popije “radeći” i od broja mladih djevojaka koje prođu kroz njegove ruke ,a kako bi mu se mogle odužiti moraju odnositi paketiće droge do Ognjenovih “kupaca”. Mislim da ovim činovima jasno pokazuje koliko je i sam pao,iako ne konzumira opojna sredstva koje preprodaje.

Što mislite što je Ognjen rekao Viti kada mu je rekla da je trudna? Što je ona učinila? Kako će završiti ova priča u kojoj maloljetnička trudnoća igra glavnu ulogu?Što će biti sa budućnošću djevojke,njezinog djeteta,njezinih snova i njezinog daljnjeg života?

Ovo je priča koja potiče suze,ali je stvaran .Bez imalo laži i skrivanja.Ovo je stvarnost,realnost i nešto što prati svakog mladog čovjeka na putu njegova odrastanja.Na putu u kojem mora upoznati sebe,mora saznati kakva je osoba i oblikovati svoju osobnost.Pronaći put koji je dovoljno ravan da bi mogao njime hodati,a da mu strmine ne rade veliki problem.Stvarnost u kojem ne ide sve po planu ,stvarnost u kojem je okrutnost toliko jaka da ne postoji isprika i onaj “imaš još jedan put”.

Stvarnost u kojem dijete ima svoje dijete.Okrutna je ,zar ne?

“Prema posljednjim statističkim podacima, u Hrvatskoj tijekom 2016. godine 1073 maloljetne djevojke postale su majke.U istoj godini njih 157 odlučilo se za prekid trudnoće.Više od 90 posto svih tih djevojaka nije željelo ili planiralo trudnoću.Navedene brojke stavljaju nas na vrh UNICEF-ove liste zemalja s problemom maloljetničke trudnoće”

2018110217584417542018110211991942420181102172975522920181102271176658

 

 

Svi moji "šutinzi"

Jesenji “šuting” (drugi put)

Heej!Evo me sa novim fotkama i nekim novim licima. Na ovom fotkanju bilo nam je ludo ,zabavnoo i otkačeno. Bacale smo lišće, igrale se u prirodi i što je najvažnije napravile smo super fotkice za koje sam si dala jako,jako puno truda.Hvala mojim curkama na velikoj pomoći i podršci ,jer bez njih ni jedan moj plan ne bi bio izrealiziran,tako da mi one jako puno znače u svemu što radim.Moji snovi će se nadam se ostvariti,jer osim mene i one vjeruju u njih. Iskoristile smo jesen ,koje je jedno od najljepših doba , u našemo gradu i pokazale sve njegove ljepote.Parkovi u u jesenskim danima zaista predivna mjesta za druženje i razbibrigu.Zato svi u park!

Ovaj pun slike su fotkane sa Samsung Galaxy J5 2017. Slike sam amaterskom rukom uređivala (nešto sitno ) na Facetun-u i aplikaciji za fotke koja se zove Retro. Dala sam curama izbor da obuku što god požele,a one su izabrale običnu crnu majicu i traperice što je dobra kombinacija sa kojom se zasigurno ne može pogriješiti.Ivina kožna jakna i pomalo starinske,ali opet u modi bakine sunčane naočale super su se uklopile.Hvala našoj Leani na super brzom Make-upu.

Hvalaa Ivici,Anici, Vikici i Lenici na velikoj pomoći i podršci!Stvarno bez vas ništa ne bi bilo moguće!Volim vass!

Ako ste slučajno zalutali na moj blog,ostavite neki komentar ili kritiku i napišite što bi voljeli čitati!2018102724305865320181027354085666201810273578409252018102768245122820181027913396497201810271409884924201810271523373511img1540578770658img1540579340262img1540579721048img1540581872012img1540582109816img1540582788111img1540582868682img1540583172140img1540663470887img1540663982916img1540666641477